« Travanj 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
Potres ne donosi nikakve pozitivne asocijacije. Većinom su one vezane za strah, neizvjesnost, tjeskobu i sve ono negativno što se u čovjeku može javiti nakon razorne trešnje tla koja za sobom ostavlja pustoš ruševina naših domova i škola. Povrh svega, strah za život, kako svoj tako i najmilijih i onih koje nikad nismo imali priliku upoznati, budi osjećaj empatije za stradanje i patnju koju smo i sami dijelom prošli. Upravo ta empatija bila je nit vodilja u osmišljavanju i realizaciji akcije „Budimo povezani“ gdje smo se svi zajedno angažirali u pokušaju davanja svog doprinosa u ublažavanju teškoća s kojima su se naši sugrađani suočili.
Profesorica hrvatskog jezika Dea Blažević dala je ideju za naziv akcije, profesorica likovne umjetnosti Iva Sabolić pomogla je u skiciranju motiva, a voditeljica volonterskog kluba Katarina Friščić se zajedno s profesoricama informatike Sakin Modronjom, profesoricom bosanskog jezika Almom Halilović, tajnicom Enisom Musić i pedagoginjom Viktorijom Kopjar uključila u izradu motiva na torbama tehnikom veza. Odgajateljica Enisa Botonjić pomagala je učenicama Merjem Hasanović, Iman Opardiji, Nejli Vilić, Amini i Ameli Šabić, Melissi Seferagić i Sajri Đogić u izradi torbi.
Ne možemo zaboraviti svesrdnu pomoć roditelja naših učenika te pomoć muallime Melise Arslani koja je brinula o traženju donatora, dok je naša bivša učenica Hannan Arslani aktivno sudjelovala u vezenju. Punu podršku akciji pružio je i ravnatelj Mevludi ef. Arslani. Sve učenice koje su se uključile pokazale su veliku požrtvovnost, a njihove profesorice su im dale najbolji primjer. Ovu akciju podržao je cijeli kolektiv, netko izradom, a netko kupovinom i donacijom sredstava. Ovakve akcije poticaj su svima da i u budućnosti ostanu osjetljivi na patnju drugih i da nikad ne odustanu od pokušaja davanja doprinosa.
Nekad je to davanje doprinosa malo, ali kada se često ponavlja i motivira druge, kao što je to uspjela profesorica Friščić u drugim školama, iznimno je veliko i važno. Važnost se ne očituje u količini prikupljenih sredstava jer ne možemo popraviti sve što je potres srušio, ali možemo dati podršku koja će probuditi nadu i dati vjetar u leđa osobama iz područja pogođenih potresom. Još jednom im poručujemo da se ne predaju i da smo uz njih, a nekad je ta gesta iskrena i topla srca važnija nego sav svijet hladno darovan.