Islamska gimnazija dr. Ahmeda Smajlovića
| « Travanj 2024 » | ||||||
| Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 |
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
Moja džamija u školjku biser svila je
kao tespih u ruci starog hadžije
lipe cvatu, Borovje miriše,
moja draga ostah s tobom, šta ću s tobom
čuvaj je.
Hej heja heja odlazim sad ja,
alem sunce blistat će
uvijek nad nama
hej heja heja prijatelju moj
uvijek ću te nositi ja u srcu svom.
Kad dođem kući zumbul cvijet posadit ću
izvor vodom svaki dan zalijevat ću
sjećanja sjetna na moju merdžan džamiju
u akšam ću učiti inšallah, inšallah, ilahiju.
Hej heja heja odlazim sad ja,
alem sunce blistat će
uvijek nad nama
hej heja heja prijatelju moj
uvijek ću te nositi ja u srcu svom.
Ahmed Smajlović moje škole ime je
gdje provedoh đulistan godine
lipe cvatu, Borovje miriše,
moja draga ostah s tobom, šta ću s tobom
čuvaj je.
Hej heja heja odlazim sad ja,
alem sunce blistat će
uvijek nad nama
hej heja heja prijatelju moj
uvijek ću te nositi ja u srcu svom.
Skladatelj i tekstopisac:
Ismet Kurtović
U petak i subotu, 13. i 14. listopada, Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, u suradnji s Vijećem bošnjačke nacionalne manjine Zagrebačke županije u sklopu obilježavanja 28. godišnjice genocida u Srebrenici, organiziralo je XVII. konvoj mladih Bošnjaka i njihovih prijatelja pod nazivom „Da se nikad ne zaboravi”.
Podrška naših učenika, kao i prethodnih godina, nije izostala. Učenici svih razreda pod pratnjom profesorice Magdalene Pavelić - Hinšt te profesora Mihaela Kolomaza i odgajateljice Evele Kreštić uputili su se u grad koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim – a to je Srebrenica.
Kao i svi putnici, na put smo krenuli vedri, ali nismo ostali indiferentni kad smo vidjeli bijela polja. Ovladala je hladnoća, znali smo gdje smo, upamtili smo… Znamo da još tijela treba biti tu, da nije kraj…
Priče majki Srebrenice natjerale su nas na suze, na suze i na pouku. To su žene koje su doživjele najveća iskušenja, a ipak su sjedile pred nama, podijelile su suze, a i smijeh. Naučile su nas da ne šutimo, da se borimo za istinu te da ju širimo.
Naše majke Srebrenice nisu sjedile i tugovale, borile su se, borile su se za pravdu, a u tome su i uspjele. Njihova hrabrost sve nas je potaknula na razmišljanje.
Srebrenica je grad koji nas svake godine nauči nečem novom. Svaki polazak je nova priča, ali ono što nije novo je da smo naučeni da nikoga ne mrzimo te da ne poželimo ovakvo što nikome, pa niti onima koji su to počinili. Pričat ćemo, zaboraviti nećemo, a u našim dovama uvijek će biti naši šehidi te njihove obitelji. Pričat ćemo…Da se nikad ne zaboravi!
Sumejja Brkić, 3.a i Selma Olomani, 4.a
Povratak |
Ispiši članak |
Pošalji prijatelju
]